Šta će nam doneti ograničenje cena?
Naša Vlada je počela pre par meseci sa pomalo stidljivim ograničavanjima maloprodajnih cena, verovatno svesna da to nije recept koji će rešiti naše muke, ali lepo izgleda u medijima i može da donese poneki politički poen, pa što da ne.


Sada su sa cenama mesa krenuli korak dalje, pa je pitanje gde će se to završiti. Nikome normalnom nije sporno da obični ljudi teško žive i da im čak i ove ograničene cene neće biti baš prihvatljive pa je zato pravo pitanje zašto su cene tako visoke i zašto su plate tako male? Odgovor je jednostavan. Već dugi niz godina naše vlade se puno više bave preraspodelom sredstava (jednima daju, a drugima uzimaju) nego organizovanjem efikasnije ekonomije koja bi više stvorila da bi bilo više za raspodelu.


Da se vratim na ograničenje cena i da pokušam da prorokujem šta će biti. Svako ograničavanje cena je priznanje neuspeha ekonomske politike i zato ćete u razvijenim ekonomijama retko naići na ovakve mere. Život i ekonomija su surovi. U konkretnom slučaju, teško da će seljaci toviti stoku po višim cenama i prodavati po nižim. Ni trgovci neće imati drugačiju logiku. Posledica će verovatno biti smanjena ponuda mesa u frižiderima velikih trgovaca, dok će mali trgovci i mesari polako prelaziti u sivu zonu poslovanja. Proizvođači će smanjivati broj tovljenika pa ćemo na kraju uvoziti jeftino meso sumnjivog kvaliteta. Ne treba biti naivan, neko sigurno zloupotrebljava svoj položaj u ovim kriznim vremenima. To mogu biti i proizvođači i trgovci ali to su pojedinačni slučajevi i kao takvi treba da budu predmet interesovanja inspekcija ili policije. Istina je ipak negde drugde i sasvim je jednostavna. 


Cene mesa su skočile jer su skočili troškovi proizvodnje. Poskupelo je žito, soja, kukuruz, nafta, plate i to je moralo dovesti do skupljeg mesa. Iz Vlade se čulo da trošak ovog ograničenja cena neće snositi proizvođači već  trgovci, što bi trebalo značiti da su trgovci neke bitange koje građanima deru kožu sa leđa pa je i red da plate. Ko veruje u sve to bolje i da ne čita dalje, ali ja bih ipak rekao da se samo radi o jeftinoj demagogiji i pokušaju da se krivica svali na nekoga.


Šta će biti sledeće? Iz dosadašnjeg ponašanja Vlade jasno je da su njeni članovi svesni da administrativno ograničavanje cena neće rešiti pitanje standarda stanovništva , a ipak to rade. Očito je politika opet iznad ekonomije. Očito su politički rejtinzi opet iznad zdravog razuma i odgovornosti. Hoćemo li se lagati, međusobno varati i potkradati ili ćemo raditi i stvarati? Ovo su pitanja na koja pošteni ljudi imaju jasan odgovor, ali....na žalost, ima i onih drugih.

 

 

Goran Kovačević,

predsednik Odobra za ekonomiju PSG