Iznenadna i tužna vest - naša Srbijanka nije više s nama. Slobodna građanka Turajlić za sobom je ostavila prazninu i za nas nenadoknadiv gubitak.

Bila je jedna od osnivačica ili tvoraca Pokreta slobodnih građana, višegodišnja članica Poitičkog saveta i ono najvažnije neprekidni oslonac u mislima svih koji su donosili odluke, neko za koga se verovalo da ima odgovor na sva pitanja.

U borbi za ljudsku slobodu i bolje društvo nije zastajala. I devedesetih godina bila je profesorka na barikadama, simbol Otpora. Njen polet i energija nisu dozvoljavali nikom da kaže “Ne mogu”. Njen aktvizam nije bio salonski već isključivo rad na terenu, na živom radnom mestu – ulici. Sa barikada je doviknula masi “Sanjam da će ova zemlja postati zemlja mira i demokratije!” Neizmerna je tuga što te snove s njom nismo dosanjali. Ostavila nam je svima zadatke i obavezu da nastavimo borbu i ispunimo taj san.

Ne smemo da zaboravimo da je pre svega bila cenjeni profesor Elektrotehničkog fakulteta i podučavala mlade buduće stručnjake. Prvo se gerilski u okviru Alternativne obrazovne mreže borila za slobodno, nezavisno i moderno obrazovanje, a posle promena 5. oktobra dobila je priliku da kao  pomoćnik ministra prosvete to nastavi zvanično. Biće upamćeno da je modernizacija obrazovanja koja je tada započeta dala priliku zaposlenima u prosveti da poveruju da su pozitivne i trajne promene moguće.

Nepokolebljiva u podršci mladima ljudima. Reforme u obrazovanju smatrala je najvažnijim političkim zadatkom, znajući da populizam ponižava obrazovanje, a primitivizam obrazovane.

Prozivala je u masi slobodne građanke i građane. Odazivali su se ljudi sa imenom, prezimenom i integritetom. To je veliki zalog koji ćemo čuvati, a Srbijanku pamtiti kao lice hrabrosti i dobru vilu našeg Pokreta.

 

Zoran Hamović