Još jedan u nizu Međunarodnih dana mladih protiče u potpuno istom duhu kao i prethodnih 10 godina. Opšte nezadovoljstvo, ucene, mobing i na kraju pakovanje kofera svih onih koji više ne vide svoju budućnost u Srbiji. Ovogodišnja tema Međunarodnog dana mladih jeste međugeneracijska solidarnost, ali je na ovu temu teško govoriti jer, za početak, nismo rešili osnovna životna pitanja mladih ljudi. Drugi razlog zbog kog je tema u ovom momentu nevidljiva jeste jer smo i mi nevidljivi. Ne dozvoljavate mladim ljudima da se čuju. Verovatno jer znate da umemo da budemo veoma glasni, a to vam ne odgovara. 

Kako izgleda sudbina mladih ljudi u Srbiji? Nakon završetka fakulteta, retko i jedva se zapošljavamo u struci. Prođe i po nekoliko godina dok se to ne desi. A zašto? Odgovor je poznat odavno, ali njime niko ne želi da se bavi. Ucenjeni smo i jedini uslov zapošljavanja u državnom, a sve više i u privatnom sektoru jeste članstvo u vladajućoj stranci. Ono što znamo i umemo da radimo i za šta su nam roditelji odvajali ponekad i poslednji dinar iz novčanika postaje nevažno, jer znanje i kompetencije u Srbiji nisu kriterijumi za zapošljavanje. Računa se jedino partijska knjižica što je za mladog, sposobnog i inteligentnog čoveka veliki lični poraz i poniženje do krajnjih granica izdržljivosti. Još je veće poniženje kada shvatite da na mestu na kom treba da radite, odnosno za koje posedujete kompetencije, radi neko ko ih nema, ali ima članstvo u „ispravnoj političkoj partiji“ i to ga čini boljim od vas. 

Mlada osoba u Srbiji nema jednaku platu kao starije kolege baš zato što je mlada i međugeneracijska solidarnost pada u vodu već na toj prepreci.  Još jedno mesto na kom je ovaj vid diskriminacije na zabrinjavajuće visokom nivou jeste politički život: upiru u nas prstom i ismevaju zbog naših godina, a jedini argument koji imaju jeste: šta ti znaš o politici, mlada si. I onda postavljate pitanje zašto mladi ljudi odlaze, a odlaziće sve  dok god na prvom mestu budu partijsko zapošljavanje, ucene i diskriminacija na svakom koraku.

Pokret slobodnih građana insistira da jedini kriterijum za zapošljavanje budu znanje i kompetencije za obavljanje određenog posla. Želimo jednake plate kao naše starije kolege. Ne želimo da živimo sa roditeljima dok nas smrt ne rastavi, jer nemamo uslova za samostalni život. Želimo i moramo da budemo ravnopravni u političkom životu. U Pokretu slobodnih građana se čuje glas mladih, sposobnih i inteligentnih ljudi. Ali to nije dovoljno. Mi želimo da se čujemo svuda, jer imamo šta da kažemo. Ne želimo da nas diskriminišete na osnovu naših godina. Ne želimo etikete kao što su balavica, zelen si ili da nam govorite da se prodajemo za hiljadu dinara. Pustite nas da govorimo. Imamo dovoljno snage, energije, volje i ideja koje želimo da iznesemo i realizujemo. Za to nam treba prostor. Taj prostor ne želimo da tražimo tamo negde daleko, nego ovde. Ovde i sada. 

 

 

                                                                         Jelena Banjac

Članica pokreta slobodnih građana