Srbija je na Međuvladinoj konferenciji u Briselu nedavno otvorila još jedno poglavlje (poglavlje koje se tiče slobode kretanja kapitala) u procesu pregovora pristupanja Evropskoj uniji. Ukupan broj otvorenih poglavlja je trenutno 18 sa dva privremeno zatvorena. Zvanična politika Vlade Republike Srbije ka pristupanju Evropskoj uniji se naizgled odlikuje u predstavljanju napretka ka putu EU samo na papiru, a ne suštinskim reformama i značajnim iskorakom ka cilju priključenja. To vidimo u samom procesu pregovora, u kome se poglavlja otvaraju a na zatvaranju istih, što je suštinsko pitanje, se ne radi dovoljno.

Glavni problem koji je neophodno rešiti da bi Republika Srbija uopšte imala pravu spoljnu politiku je jasno određivanje ciljeva iste i javni konsenzus o najboljem načinu za ostvarivanje tih ciljeva. Nažalost glavna kočnica i prepreka u realizaciji kvalitetne spoljne politike je to da je ona određena samo "na papiru" - Srbija u Evropskoj uniji, dok se u praksi veoma malo radi na ostvarivanju rezultata koji bi Srbiju zaista doveli do statusa člana Evropske zajednice.

Senka politike koja je vođena u drugoj polovini 20. veka je i dalje veoma prisutna u načinu konstituisanja spoljne politike Republike Srbije. Iako se na prvi pogled može učiniti da je glavna smernica te stare politike Socijalističke Jugoslavije ogledana u Pokretu nesvrstanih bila jasna i formalna, upravo je to "neodredjenje" ono što u 21. veku koči progres i ne daje jasnu sliku smera u kome bi naša zemlja trebala da ide.

Naši problemi nisu samo vezani za nasledstvo Jugoslavije. Duboka podeljenost društva i javnosti kada se razgovara o strateškim ciljevima naše države je takodje ogromna prepreka u određivanju stabilnog puta u kom treba da se krećemo. Podeljenost je usko povezana sa emotivnim doživljajem i reakcijom kada je u pitanju položaj Srbije u Evropi i u svetu. Deljenje na prijateljske i neprijateljske zemelje kada je reč o spoljnoj politici je veoma kontraproduktivno za ostvarivanje onoga što je u njoj samoj najbitnije, a to je - nacionalni interes.

Posledica gore navedenog je to da Vlada Republike Srbije uspeva da nedoslednost svog vodjenja spoljne politike predstavi kao nešto pozitivno, zvanično Republika Srbija je na putu ka članstvu u Evropskoj uniji ali ona kasni da uskaldi svoju spoljnu politiku sa politikom Evropske unije, zaostaje i odugovlači otvaranje i zatvaranje poglavlja u procesu pregovora za priključenje, odbija da zaista napravi veliki korak ka modelovanju Srbije po uzoru na zemlje Evrope.

Tačnim informisanjem, prezentovanjem činjenica, velikom političkom voljom i učešćem šire javnosti u određivanjem jasnih strateških ciljeva, koji god da su (istok-zapad), Srbija može odrediti svoju spoljnu politiku i onda učiniti sve neophodno da se ti ciljevi ostvare. Do tada možemo samo da stojimo u mestu i da to zovemo napretkom.

 

Nikola Marić,
član Pokreta slobodnih građana