Hajde da govorimo o “neprijatelju broj jedan” našeg vrlog sveta. Da. Pogodili ste. To je FEMINIZAM. I ne samo da on postoji, nego se i širi. Zamislite to! 

Taj “truli FEMINIZAM”, koji naše “majke, ćerke, sestre, jetrve i zaove” sputava na svakom koraku od bivanja svetlećim primerom poslušnosti i tišine, čupa na živo korenje naše tradicije.

A šta je ta “svetska a naša” tradicija koja je tako duboko ukorenjena i kojoj “feministička pošast” ne da mirnog sna? Da pokušamo da razložimo u duhu tradicionalnog razumevanja ženskog bića. Pomislićete da su ovi pokušaji banalni sve dok ne zavirite u savetodavne razgovore što ruralnih što urbanih muškaraca. 
Pa to ide ovako:

“Žena, to je jedno opšte nerazumevanje. Njoj se ništa ne zna i sa njom se nikad ne zna. Jer ni ona sama ne zna. Pa je treba usmeriti i voditi.”

Znači definisali smo da ŽENA NE ZNA!

“Žena, to ti je jedna lavina.
Ona nikada ne kontroliše svoje emocije, ona nema mere i sve je preglasno i prejako. Sa svojim emocijama žena je u svađi pa i te tokove treba voditi “od spolja”.”

Znači definisali smo da ŽENA NE KONTROLIŠE EMOCIJE!

“Žena, to ti je izvor života i majka.
Ona nema druge svrhe i sebi je ne sme naći. Rađanjem se žena tek ostvari i shvati sve u životu. Rađanjem ona postaje prava žena.”

Znači definisali smo da ŽENA MORA DA RODI I KONTINUIRANO DA RAĐA!

“Žena, to ti je jurnjava za lepotom. 
Kao što znamo, lepota je prolazna pa s obzirom da je prolazna, ona ženi ni ne treba. Osim po dozvoli jer će u suprotnom postati lepa svima pa će poželeti da bude uspešna a to se zna da ne valja.”

Znači definisali smo da ŽENA MORA DA BUDE ZAPUŠTENA.

“Žena, to ti je kao vetar. Kad bi joj bilo dozvoljeno ona ti se nikada ne bi smirila i samo bi banzvrčila kojekuda i nikada ne bi imao kontrolu šta radi i kako radi i da li je  moralna.”

Znači definisali smo da ŽENA MORA DA MIRUJE.

“Žena, ona ti ni ne zna ništa da uradi. One sve zamrse pa muškarac mora da razmrsuje. One samo komplikuju i ljute se. Žena kvari stvari. A i još je van kuće po ceo dan. Znamo da kad su van kuće ceo dan, one samo traže švalera.”

Zato, da definišemo ŽENA NE TREBA DA RADI.

“Žena, to ti je zbrkan tok misli. Nikad ne znaš šta misli i kako misli i kakve planove kuje.”

Ženi se zato ne može verovati pa onda najbolje da ŽENA NI NE MISLI.

“Žena ti je hodajuća zavera. Kad ti se dve žene skupe to ti je problem u najavi. Ako ih se više skupi to je propast. Tu nema kraja ni konca. Skupljene žene mogu haos da naprave.”

Zato ŽENA NE SME DA SE DRUŽI.

“Žena, to ti je kao cvet. Ne bira on ko ga praši. Žena da bira ona bi samo ašikovala i čedomorila. Takva je ona.”

Zato ŽENI TELO NE TREBA. 


Nabrojeni stavovi su esencirano vaspitanje i uputstva koja se mogu čuti tu i tamo po skrivenim i grubim hodnicima muškog odrastanja. To je recimo baza odnosa prema drugom polu koji odzvanja zaglušeno kafanama. Nekad se prenosi u formi zabave, nekad u formi saveta a nekada kao naknadna pamet razočaranim muškarčićima koji se pripremaju za taj let na mesec, poznat kao odrastanje.Da skratim. Sve ove linije udaraju na prirodu najpre ljudskog bića, a potom i ženskog ljudskog bića. 

Pa tako oduzimanje mogućnosti za UČENJEM, OSEĆANJIMA, SVRHOM, BRIGOM O SEBI, KRETANJEM, STVARANJEM, MIŠLJENJEM, SOCIJALNIM ŽIVOTOM ili KONTROLOM TELA zaista od žene pravi mrtvo biće. Ako biće ne uči, nema osećaja, nema svrhe, ne brine o sebi, ne kreće se, ne stvara, ne misli i ne druži se, ne kontroliše telo, šta je to nego mrtvac. I to treba da želimo? To treba da volimo?
Uči li nas to onda tradicija - NEKROFILIJI? I iz kojih pomenutih korenova dolaze takvi nazori? Ko se to od predaka tako razočarao u ženski rod da bira mrtvog saputnika u životu ili ako je živ želi da mu taj život posisa? Da mu je zabavnija i prijatnija mrtvost bića od njene živosti? I zašto je to nagomilano nerazumevanje rezultiralo još dubljom nekrofilijom? Zašto pojava FEMINIZMA nije bila signal da nešto ne valja, a ne signal za uzbunu i ratnu mobilizaciju? Koja je mržnja prema živosti žene osnova za sve ovo.

Jasno je. Da nije bilo sile i da je poredak vođen normalnim odnosom a ne nasiljem ne bi bilo ni uzbune. Bojazan od “ženske nadmoći” ne bi postojala da nije bilo “muške nadmoći”. Tu je feminizam došao kao neprijatelj poretka sile i vlasti. Feminizam je svojevrsni “komplikator” istorijskih linija izvučenih lenjirom i pretnja da će se nama desiti upravo ono što smo radili decenijama i vekovima. 

Koliko jadno. Koliko neuko i slabašno. Koliko providno.

Moramo podvući. Moramo se odučiti pa naučiti.

Feminizam je borba za život. Feminizam je borba za UČENJE, OSEĆANJE, SVRHU, BRIGU O SEBI, KRETANJE, STVARANJE, MIŠLJENJE, SOCIJALNI ŽIVOT i KONTROLU SOPSTVENOG TELA. Ako to nekome smeta taj će MORATI da shvati da je upravo on smetnja i da je u dubini svog, izrazito živog i privilegovanog bića, NEKROFIL. A to je priznaćete gadno. Pregadno.


Ili kao u mimu: FUTURE IS NOW, OLD MAN!

 

Vladimir Pajić
Predsednik Beogradskog odbora PSG