Obeležavanje  Dana Planete Zemlje ima za cilj da poveća svest ljudi i šire javnosti  o ugroženosti životne sredine

Da podsetimo da je tema Poglavlja br. 27 o pridruženju Srbije Evropskoj Uniji ekologija i zaštita zivotne sredine. Činjenica da se o otvaranju ovog poglavlja veoma malo, ili uopšte, ne govori, pokazuje koliko je Srbija zaostala u ovoj oblasti i da će, po izjavi ministra za ekologiju Republike Srbije, biti potrebna ogromna sredstva (pominje se cifra od 15 milijardi EUR) i vreme da nivo ekoloških problema i zaštite životne sredine dostigne evropske standarde.

Zbog toga je PSG, kao jedan od prioriteta svojih aktivnosti, kako stručnih tako, i političkih, istakao  rešavanje ekoloških problema i podizanje nivoa zaštite životne sredine. U tom smislu, Odbor PSG za Ekologiju, energetiku i zaštitu životne sredine (EEZ), vec duže vreme intenzivno radi na definisanju prioritetnih zadataka u ovoj oblasti i davanju predloga za njihovo rešenje.

U skladu sa preporukama iz poglavlja 27 o pridruženji EU, PSG će se, u narednom periodu, u najvećoj meri, baviti sledećim aktivnostima na rešavanju mnogobrojnih ekoloških i problema zaštite životne sredine.

  • Horizontalni sektor

PSG će se zalagati za što veće učešće javnosti u procesu donošenja odluka, obavezu nadležnih institucija da mnogo brže reaguju na primedbe građana, uključujući i sudske organe, koji treba da definišu odgovornost pravnih i fizičkih lica za pričinjenu  štetu životnoj sredini. Takođe, PSG će se založiti za organizovanje obuka i radionica za sve generacije građana, kao i uvođenje predmeta iz ove oblasti u školski sistem.

  • Kvaltet vazduha

Zagađenost vazduha je veliki problem za mnoge sredine u Srbiji, naročito u područjima velikih industrijskih, rudarskih i energetskih objekata koje korista fosilna goriva. Postoji niz mera koje se mogu preduzeti kako bi se rezultati poboljšali. To je, pre svega, obavezna ugradnja postrojenja za odsumporavanje u kotlarnicama koje sagorevaju ugalj sa većim preocentom sumpora, zatim donošenje uredbe o gorivima koja se mogu koristiti za individualno grejanje zgrada, pa sve do kontrole kvaliteta dizel goriva za automobile, koji često koriste lož ulje koje je značajan zagađivač vazduha. Treba napomenuti da je u Nemačkoj donet zakon o zabrani pojedinih vrsta dizel goriva za automobile, pa se već govori o uvozu jeftinijih dizel automobila iz Nemacke u Srbiju. Do sada nije zapažena reakcija institucija u Srbiji koje sa bave zaštitom životne sredine. PSG će intenzivno raditi na proveri stanja zaštite vazduha u najugroženijim područjima i preporučiti adekvatna  rešenja.

  •  Upravljanje otpadom

Postupanje sa komunalnim otpadom u skladu sa  ekološkim principima znači odvojeno prikupljanje komponenti i selekcija na mestu  nastanka. Ovo omogućava maksimalni mogući povraćaj odvojeno prikupljenih komponeneti u ponovnu upotrebu, kroz nove upotrebne oblike. Na ovaj način rešavaju se mnogi problemi, budući da za trajno odlaganje, tj. deponovanje ostaje tek jedna desetina otpada, i to, uglavnom, bezopasnog i inertnog. Posebno treba izdvojiti komunalni otpad s opasnim karakteristikama koji se, u ovakvoj koncepciji, mora kontrolisano čuvati, eventualno reciklirati i uništiti. Isti otpad se redovno prikuplja i zbrinjava u okviru komunalne delatnosti. Komunalne organizacije, putem odluka nadležnih gradskih i opštinskih organa, moraju da stvore uslove koji će svim stanovnicima omogućiti primereno postupanje s otpadom. Sadašnji način postupanja sa komunalnim otpadom u  Srbiji ne odgovara aktuelnim ekološkim načelima, kriterijumima i standardima. Kod nas, još uvek, dominira zastareli, loš i ekološki štetan pristup odlaganju ukupnog nerazvrstanog otpada na običnim deponiijama. Štete koje, pri tom, nastaju nemerljive su i trajne, jer se zagađenje okoline najčešće ne može popraviti stotinama godina.

Ne smemo dozvoliti slučajeve kao sto je nedavno otkrivanje buradi sa otrovnim materijama na području opštine Obrenovac i veoma neefikasno delovanje nadležnih organa u otkrivanju počinioca i rešavanju  problema.

Jedno od kratkoročnih rešenja je primena Evropskog iskustva koje, u saradnji sa trgovinskim lancima, obezbeđuje da se većina staklene ambalaže (razne vrste flaša), plastičnih flaša i konzervi za napitke mogu vratiti u bilo koju samoposlugu, na principu kaucije. Takodje, u gradovima bi trebalo obezbediti daleko veći broj specijalnih kontejnera za flaše raznih boja, koje se ne mogu vraćati u prodavnice kao kaucije, čime bi se izvršila pravovremena selekcija otpadnog materijala.

  • Upravljanje vodama

Eksploatacija vode u Srbiji zadnjih decenija konstantno raste, ali Srbija, još uvek, ima dovoljne količine vode za svoje potrebe. Međutim, stepen zagađenja rečnih tokova i pijaćih izvora, koji su samo do pre par godina bili besprekorno čisti , veoma brzo raste.

Veliki zagađivaci vode u Srbijji su neuređene deponije. Voda i otpad su čvrsto povezani, jer svaki otpad dospeva i do otpadnih voda. Posledice nebrige zbog neodgovarajućeg odlaganja otpada  se sve više osećaju, a brojni izvori su vec zagađeni. Podzemne vode zagađuje i preterana upotreba veštačkog đubriva, a iz godine u godinu broj farmera koji koriste štetne pesticide i supstance otrovne za prirodu, sve je veći.

Najveći izvori zagađenja voda u Srbiji su teški metali, pepeo iz termoelektrana, nafta, otpaci iz klanica i direktno ispuštanje u kanalizacije. Tome treba dodati  neuredne deponije, poljoprivredu i saobraćaj. Naši veliki gradovi ispuštaju neprečišćene otpadne vode direktno u reke, jer ne poseduju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.  Na primer, Beograd svu otpadnu vodu, ispušta kroz 20 izliva, direktno u Dunav i Savu. Danas se u Srbiji prečišćava svega nekolko procenata otpadnih voda. Za rešavanje svih problema oko zagađenja voda, ovog najvećeg ekološkog problema, potrebna su velika finansijska sredstva, koja, po proceni stručnjka, prelaze milijardu evra.

Da bi ovi navedeni problemi (a ima ih još na desetine koji nisu pomenuti) počeli da se rešavaju neophodno je, pre svega, najozbiljije shvatiti značaj održavanja vodenih resursa u zdravom i upotrebljivom stanju i preduzeti sve neophodne mere, kako preventivno, tako i redovno. I najnovija dešavanja, poplave u maju prošle godine, pokazala su da se u Srbiji ne vodi dovoljno  računa o rečnim tokovima. Glavni cilj je različitim merama delovati preventivno i smanjiti na minimum zagađivanje vodenih tokova. Kao što je pomenuto u tački Horizonalni sektor,  PSG će se posebno zalagati da se, na svaki dostupan način, poveća ekološka svest pojedinaca i društva, kroz delovanje svakoga od nas ponaosob, počevši od državne uprave, lokalne samouprave, nevladinih organizacija, zdravstvenih i obrazovnih institucija, medija itd. U tom smislu, važno je sprovoditi trajnu edukaciju i komunikaciju s javnošću i pravovremeno informisati o stanju okoline i aktivnostima, sprovoditi akcije. Potrebno je raditi na edukaciji i svesti javnosi, na zaštiti i  upravljanju vodama u regionu.

Prioriteti i ciljevi koji su od značaja za rešavanje problema upravljanja vodama u su sprovođenje dobrog principa upravljanja vodama putem primene najbolje prakse u implementaciji, što podrazumeva i smanjenje uticaja od zagađenja komunalnim otpadnim vodama u celom regionu, kroz izradu lokalnih projekata kojima  će se rešavati pitanje prečišćavanja otpadnih voda, bezbednost održivog upravljanja vodenim ekosistemima, razmatranju uticaja klimatskih promena na ovaj resurs, partnerski okvir za zaštitu životne sredine i efikasno korišćenje vode na lokalnom, nacionalnom i prekograničnom nivou, maksimalno korišćenje ekonomskih instrumenata radi povećanja efikasnosti u oblasti zaštite voda, kao i transparentnost u sektoru voda na regionalnom , nacionalnom i lokalnom nivou.

Od posebnog je znacaja je činjenica da su pomenute mere za Beograd, koji leži na ušću dveju najvećih reka u Srbiji, veoma bitne . PSG će se založiti za drastično povećanje kontrole direktnog zagđenja Save i  Dunava, kako od strane pojedinaca, tako i svih drugih subjekata koji već godinama, bez posledica,  zagađuju dva naša najznačajnija vodotoka.

  •  Industrijsko zagađenje

PSG će se zalagati da svaki industrijski pogon izgradi postrojenje za zaštitu otpadnih voda, na šta ih, inače, obavezuje zakon, a posebno na kontrolu korišćenja ovih postrojenja i redovno praćenje kvaliteta otpadnih voda, kao i  primenu zakonom predviđenih kaznenih mera. Treba naglasiti i da ima primera da industrije koje imaju izgrađena postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda ista ne koriste.

 

  • Upravljanje otpadom

Kao što je pomenuto, zagađenje životne sredine znači uništenje ne samo prirodnih vrednosti i resursa već uništenje dela budućnosti narednih generacija. Brojni ekološki problemi nastaju zbog pogrešne koncepcije i sistema upravljanja otpadom, koji nije ekološki zasnovan i koji omogućava pravilno postupanje sa otpadom, koje ne dovodi do ekološki štetnih posledica.

Postojeće stanje u lokalnim samoupravama Republike Srbije karakterišu nepouzdanini i nepotpuni podaci o količini generisanja komunalnog otpada. Količine komunalnog otpada  na godišnjem nivou su proračunate na osnovu merenja otpada u referentnim lokalnim samoupravama. Na osnovu rezultata tih merenja, može se zaključiti da gradsko stanovnistvo generiše prosečno 1 kg komunalnog otpada po stanovniku na dan. U Beogradu se, npr. dnevno generiše 1,2 kg otpada po stanovniku.

Industrijski čvrsti otpad nastaje u industrijskim proizvodnim procesima i po sastavu se značajno razlikuju od komunalnog otpada. Moze biti inertan (bezopasan) i opasan. U malim preduzećima, gde nema opasnog otpada, najcešće ga mozemo kvalifikovati  kao komunalni otpad identičan kucnom otpadu.   

Poljoprivredni čvrsti otpad nastaje na njivama, u povrtnjacima, vinogradima, mlekarama, farmama  i sl. Čine ga natruli otpadi hrane, biljni otpad, i različiti opasni ptpad.

Nesistematično i neadekvatno postiupanje sa otpadom predstavlja jedan od najvećih problema politike zaštite životne sredine u Srbiji. Ovakvo stanje je, prvenstveno, posledica neizgrađenog stava društva prema otpadu, nerazumevanje važnosti adekvanog upravljanja otpadom I neshvatanje pozitivnih efekata ovog procesa. Trenutnu organizaciju upravljanja otpada u Srbiji karakterišu: odsusuto svesti o značaju ovog procesa, neracionalna organizacija uz visoke troškove, slab kvalitet usluga, kao i nedovoljna briga za okolinu. Integracija Srbije u Evropsku Uniju donela bi i obavezu usaglašavanja domacih propisa sa pravnim okvirom EU, odnosno, prihvatanje evropskih standarda postupanja s otpadom.

Koncepcija u kojoj se različite vrste otpada skupljaju zajedno i pomešane odlažu na deponiju je potpuno pogrešna. Na taj nacin dolazi, ne samo do nemogucnosti ili znatnog  poskupljenja odvajanja, odn. sortiranja i reciklaže (ponovne upotrebe), već i do onemogućavanja kontrole protoka materijala na deponijama. Ovakvim postupanjem gubi se prostor, uništava životna sredina, ugrožavaju postojeći prirodni resursi: zemljište, voda i vazduh i trajno gubi vrednost degradiranih materijala koji propadaju u izmešanoj masi otpada. Rešenje problema je u odvojenom prikupljanju pojedinih komponenti otpada, što znači njihovu preradu u nove upotrebne oblike I izbegavanje velikog broja ekoloških problema.

Postupanje sa komunalnim otpadom u skladu sa  ekološkim principima znači odvojeno prikupljanje komponenti i selekcija na mestu  nastanka. Ovo omogućava maksimalni mogući povraćaj odvojeno prikupljenih komponeneti u ponovnu upotrebu, kroz nove upotrebne oblike. Na ovaj način rešavaju se mnogi problemi, budući da za trajno odlaganje, tj. deponovanje ostaje tek jedna desetina otpada, i to, uglavnom, bezopasnog I inertnog. Posebno treba izdvojiti komunalni otpad s opasnim karakteristikama koji se, u ovakvoj koncepciji, mora kontrolisano čuvati, eventualno reciklirati i unistiti.

Čvrsti otpad se redovno prikuplja i zbrinjava u okviru komunalne delatnosti. Komunalne organizacije, putem odluka nadležnih gradskih i opštinskih organa, moraju da stvore uslove koji će svim stanovnicima omogućiti primereno postupanj s otpadom. Sadašnji način postupanja sa komunalnim otpadom u Srbiji ne odgovara aktuelnim ekološkim načelima, kriterijumima i standardima. Kod nas, jos uvek, domnira zastareli, los I ekološki štetan pristup odlaganju ukupnog nerazvrstanog otpada na običnim deponijama. Štete koje, pritom, nastaju nemerljive su i trajne, jer se zagađenje okoline najčešće ne može popraviti stotinama godina.

Jedno od kratkoročnih rešenja je Evropsko iskustvo koje, u saradnji sa trgovinskima lancima, obezbedjuje da se većina staklene ambalaze (razne vrste flaša) i konzervi za pivo i sokove mogu vratiti u bilo koju samoposlugu, na principu kaucije. Takodje, U Beogradu bi trebalo obezbediti daleko veći broj specijalnih kontejnera za flaše raznih boja, koje se ne mogu vraćati u prodavnice kao kaucije, cime bi se izvršila pravovremena selekcija otpadnog materijala.

PSG ce najveću moguću paznju posvetiti upravo problemima upravljanja otpadom jer je ovaj problem jedan od najvećih uzroka ugrožavanja zdravlja ljudi, kao i čiste životne sredine.

  • Kontrola buke

Nekontrolisana i prekomerna buka, karakteristična za sve veće urbane aglomeracije, predstavlja jedan od najčešćih problema koji vrlo negativno utiče na kvalitet života u Beogradu.

Iako se ovom temom više decenija bave stručne sluzbe, tema upravljanja bukom nije dovoljno prisutna niti adekvatno vrednovana na listi prioritetnih zadataka gradskih uprava. Naime, često se procenjuje da je buka izvor mnogih zdravstvenih problema, a da se smanjenje produktivnosti pojedinaca, izazvano bukom, odrazava kako na neposredno radno okruženje, tako i na društvo, u celini.

Osnovni izvori prekomerne buke u Beogradu su svakako saobraćaj, različite komunalne i privredne aktivnosti, gradilišta, često i mesta zabave, restorani, splavovi i dr. Različiti karakter ovih izvora buke podrazumeva primenu različitih pristupa prilikom izrade mera za unapređenje zvučnog ambijenta u gradu Beogradu.

Planiranje i projektovanje sa idejom smanjenja nivoa buke u gradskim uslovim predstavlja osnovni skup za proaktivno delovanje i ekonomski je najopravdaniji element za upravljanju bukom. Značajno unapređenje u upravljanju bukom moglo bi se sprovesti i kroz regulatorne delatnosti a na osnovu svetskih primera dobre prakse.

Međutim, i pored postojanja zakonskih odredbi o upravljanju bukom, problem je što se izazivači buke  često ne drže pozitivnih propisa, vezanih za poštovanje nivoa buke. Ovaj problem moraju   da rešavaju komunalni organi, ali je očigledno da, u tom pogledu, ima dosta propusta, svakako  i elemenata korupcije. Dobar primer za ovu konstatciju su problemi prekomerne buke u lokalima u Cetinjskoj ulici u Beogadu.

  • Klimatske promene

Na globalne i lokalne klimatske promene, od kojih je najozbiljniji problem globalno otopljavanje, najviše utiče emisija štetnih gasova (CO2, SO2, NOx idr.), koji nastaju u dimnim i drugim otpadnim gasovima iz industrijskih I energetskih postrojenja, pa je jedino moguće rešenje njihovo prečišćavanje i mere za bolje održavanje ovih postrojenja.

Klimatske promene su jedna od najvećih pretnji čovecanstvu i prirodi. Zemljina klima zavisi od konstantnog protoka sunčeve enegije. Toplotna energija od sunca prolazi kroz zemljinu atmosferu      i zagreva povrsinu Zemlje. Sa porastom temperature, Zemlja šalje toplotnu energiju i zagreva površinu Zemlje. Deo ove toplote apsorbuju gasovi iz atmosfere.

Ugljen dioksid (CO2) je najznačajniji gas u atmosferi koji zemlju odrzava toplom. Prirodni ciklus CO2 odrzava njegovo količinu u atmosferi u ravnoteži. Raspadanje biljaka, vulkanske erupcije, i disanje zivotinja oslobadja CO2 u atmosferu gde se on zadržava oko 100 godina. Zatim ponovo nestaje iz atmosfere fotosintezom billjaka I rastvaranjem u vodi (npr. u okeanima).

Količina prirodno proizvedenog ugljen-dioksida je skoro identična količini ugljen-dioksida koji nestaje u atmosferi, ali čak i male promene izazvane ljudskim aktivnostima mogu imati značajan uticaj na ovu ravnotežu.

U osnovi teorije o globalnom zagrevanju Zemlje je pretpostavka o delovanju zemljine atmosfere kao  “staklene baste”. Atmosfera se sastoji od velikog broja gasova, ukljčujuci azot koji cini najveci deo deo atmosfere, ugljenik, kiseonik, metan i razni drugi. Manji deo tih gasova su tzv. gasovi staklene baste. U njih spadaju vodena para, metan i CO2. Njihova koncentraciija se meri milionitim delovima ukupne zapremine atmosfere. Koncentracija ugljen-dioksida je sada oko 380 milionitih delova, a u proslosti je bila jos manja od 280 milionitih delova. Daleko najveci gas staklene bašte je vodena para, na koju otpada preko 95% tih gasova.

Gasovi staklene bašte omogućavaju život na zemlji. Da nije njih, sunčeva energija koja dolazi do zemljine površine bila bi emitovana nazad u svemir i temperature na zemlji bile bi toliko niske da život uopste ne bi bio moguć.

Osnovna teorija humanog globalnog zagrevanja jeste da čovek emisijom CO2 povećava koncentraciju gasova staklene bašte, doprinoseći da se više toplote zadržava u atmosferi, jer staklenička “zavesa” u gornjim slojevima atmosfere postaje znatno gušća, sprečavajući jedan    deo energije da se vraća u kosmos.

Zaključak je jednostavan – da bi se izbeglo dalje zagrevanje planete potrbno je smanjiti emisiju CO2 iz industrijskih dimnjaka i automobila, da bi se kompozicija atmosferskih gasova ponovo uravnotežila.

Podrazumeva  se da će se PSG zalagati za konstantno praćenje kvaliteta vazduha i efikasan rad komunalnih sluzbi zaduženih za praćenje kvaliteta vazduha na području grada Beograda.

  • Uzurpacija javnih povrsina

Pojava uzurpacije javnih povrsina i nepoštovanja urbanističkih planova vec godinama predstavlja veliki ne samo ekološki, vec i politički problem, jer je, u velikoj meri rezultat visoke korupcije.

Zbog toga je neophodno uraditi Generalni urbanisticki plan koji tretira korišćenje javnih površina.

Primer planirane izgradnje “Tesla grada” na Adi Ciganliji je najbolji pokazatelj koliko se ne poštuje zaštita životne sredine, jer se izgradnjom ovog kompleksa, kao i metro linije, ugrožava najkvalitetniji resurs pitke vode vode za Beograd.

Moze se reći da nikoga ne zanimaju potrebe građana I niko ih nije pitao za izgradnju promasenih projekata, kao sto je “pevajuća Fontana, jarbol i preskupa “novogodisnja” jelka.

Po urbanističkom planu, za javne površine, rade se javni konkursi, koji su ukinuti. Prisutna je opšta tajnost I netransparentnost, kao i sprovođenje samovolje i pljačke koje tolerišu institucije zadužene upravo za sprovođenje i kontrolu realizacije ovih projekata. Može se reći da smo politički “zazidani” i zato se zalažemo da se čuje mišljenje struke i građana. PSG će se zalagati za povratak zakona i sprovođenje istraga o svim njegovim kršenjima.   

Pokret slobodnih građana će intenzivno raditi na predlozima projekata iz oblasti ekologije i zaštite životne sredine sa kojima će konkurisati za sredstva koja obezbeđuju razni evropski i drugi fondovi.

 

Odbor za ekologiju, energetiku I zastitu zivotne sredine

Igor Ginzberg, predsednik Odbora